Slušaj me

U utorak 19.3. u KSET sedmi put stiže „Slušaj me“! U najkraćim crtama, „Slušaj me“ su lijepe priče o lijepim pjesama. 

U nešto dužim crtama, riječ je programu koji se održava jednom u dva mjeseca na kojem šest govornika po večeri u nekoliko minuta predstavlja njima vrlo dragu pjesmu i pokušava napraviti ono najteže - objasniti ljubav prema njoj. Zašto baš ta pjesma, po čemu se izdvaja od drugih, zašto im znači nešto više od ostalih. Nakon toga, tu pjesmu slušamo da vidimo čujemo li istim ušima i, postoji li volja, malo porazgovaramo o njoj.

Na sedmom izdanju govore:

Borivoj Radaković - Svojim djelima je uvijek razbijao granice i elegantno iskoračivao izvan bilo kakvih okvira, već se prvim romanom „Sjaj epohe“ predstavio kao roker i panker, a taj je imidž svakom sljedećom knjigom samo potvrđivao i utvrđivao. Jedan je od osnivača legendarnog FAK-a, a mi ga posebno volimo i do neba smo mu zahvalni jer je domaćim izdavačima predlagao djela suvremenih britanskih autora i onda ta djela maestralno prevodio. Da nije bilo velikog Borivoja Radakovića sigurno ne bismo u stvarnom vremenu čitali Hornbyja, Garlanda, Kureishija, Welsha i još gomilu pisaca zbog kojih smo postali ono što jesmo. Osim proze piše i drame, napisao je i sjajan roman u stihovima, a ovo je jedinstvena prilika da čujete koji su stihovi i koja glazba njega odredili, je li prevagnulo ono roker ili ono panker.

Vedran Šuvak - „Jebote, koliko mi imamo sreće što ovaj bend postoji u naše vrijeme i što su tu, što ih možemo redovito slušati“ – to smo komentirali barem pedeset puta na koncertima Sleepyheadsa, bez imalo dvojbe najboljeg domaćeg indie rock benda. Nismo bili pijani ni drogirani kada smo tvrdili da je to potpuno isto kao da si na početku karijere u malim klubovima slušao bendove koji su ti poslije postali veći od života – Beatlese, Clash, R.E.M., Belle&Sebastian, Wilco… Većinski autor pjesama Sleepyheadsa je staloženi Vedran Šuvak – Šuvi, čovjek koji sluša više muzike nego svi radijski urednici u Hrvatskoj zajedno (dobro, to i nije tako teško), legendica domaće underground scene koji se kalio i u bendovima kao što su Batkove banalne banane i Spori Loris te nevjerojatno talentirani gitarist i pjevač koji u ulozi frontmana svu svoju staloženost ostavlja pored pozornice, a na njoj se pretvara u rokenrol čudovište.

Mario Kovač - Mario Kovač je redatelj, glumac, dramaturg, skladatelj, scenograf, glazbenik, voditelj, DJ, kvizaš, aktivist, imitator, pjevač, novinar, šahist, urednik, pokretač, organizator, književnik, provokator, pedagog, tata, tata-mata. Mario Kovač je SVE.

Zvonka Obajdin - Ako ste zadnjih par godina bili na barem tri koncerta koji uključuju gitare, onda vam je sigurno poznat Zvonkin lik: Zvonka je naime ona crvenokosa žena koja se barem jedanput (barem) tijekom koncerta zadere/zapjeva iz petnih žila, od silnog veselja i ljubavi prema glazbi. I to je Zvonka u dvije riječi: čisto srce. Inače, Zvonka je po danu IT stručnjakinja, a večerima predvodi bend Svemir s kojim je snimila tri albuma, članica je Sjeverozapada, friškog benda koji je uglazbio stihove pjesnika Stojana Vučićevića, imala je prste u kompilacijama nezavisnih izvođača Bistro na rubu šume, i piše. I to je sve napravila zadnjih desetak godina jer je tek u kasnim tridesetima prvi put (okej, drugi) uzela gitaru u ruke, počela pisati pjesme i pretumbala cijeli život. Pravi Veliki prasak :)

Ivana Krešić - Da nismo pokrenuli "Slušaj me" vjerojatno ne bismo upoznali Ivanu Krešić. Ili bismo je upoznali puno kasnije, a to bi bila baš velika šteta. Ivana je redovit gost naših večeri i njihov veliki, srčani, punokrvni obožavatelj, a mi smo pet minuta nakon upoznavanja znali da je kad-tad želimo vidjeti na našim foteljama jer nas je osvojila svojim humorom, vrckavošću i, kao što bi to rekao dobri, stari Last.fm, super compatibiliyjem. Ivana inače piše za Muziku ha er i, odnedavna, vodi legendarni Booksin program Škrabica koji mahom neafirmirane glazbenike predstavlja u akustičnom izdanju. Tu i tamo pušta glazbu, a uvijek je voli svim srcem.

Vid Barić - Za razliku od umotvorina okoštalih žurnalističkih mastodonata, njegovi se tekstovi stvarno čitaju. Mladi Vid Barić donio je dašak svježine, humora, inteligencije i brige o stilu u Jutarnji list, a to nije ništa čudno jer momak piše i inače, svojim kratkim pričama ulazi u finala raznih književnih natječaja, a bavi se i satirom pa na Facebooku (s kolegom Balotarom) ispisuje urnebesne doživljaje novinara Livija Fiumanskog pod egidom „Priča jednog novinara“. Uz duh, vodi računa i o tijelu, prije nego što je zakoračio u novinarstvo imao je uspješnu snowboardersku karijeru, a vozi i danas, ali iz gušta, a ne zbog posla. Muziku isto sluša iz gušta, a koju – to ćete tek doznati.

Vrata otvaramo u 20 h, a počinjemo točno u 20:30 h.

Večer moderira Andrija Škare, a ulaz je besplatan.