Ciné-trance
U srijedu 13. ožujka, s početkom u 20 sati, u KSET-u se održava drugi Ciné-trance, jedinstveni event koji spaja film, glazbu, aktualne teme i društvenu angažiranost.
Prkoseći silama hladnoće, mraka i tvrdoglavih tehničkih problema, Ciné-trance se vraća u svojem drugom izdanju, ovaj put u toplom, dobro uzemljenom okruženju KSET-a. Zagrijan i nabrijan, nastavlja preispitivati tko smo to mi, a tko su oni, i postojimo li zapravo mi ili oni, ili smo svi zajedno u svakodnevici. Program Ciné-trance predstavlja pokušaj razumijevanja, približavanja Drugome, time otvarajući put interakciji.
Ciné-trance je pojam koji se pripisuje Jeanu Rouchu, jednom od najpoznatijih imena etnografskog filma koji zauzima mjesto među začetnicima refleksivne struje, prvog koraka u promišljanju vlastite pozicije, a označava transformaciju koju promatrač, istraživač, snimatelj doživljava u susretu s onim od čega ga dijeli kamera –stanovitim Drugim.
Ciné-trance se drži dobro prokušane formule - malo filmova, malo glazbe. Ili u ovom slučaju, puno filma, puno glazbe. Večer otvaramo filmskom poslasticom, Filmom Across Gender (Transverzale roda) mlade nizozemske autorice Anouk Houtman. Smješten u Yogyakartu, drevnu kulturnu prijestolnicu Jave i nekadašnji glavni grad Indonezijske Republike čiji se značaj na polju kulture i obrazovanja održao do danas, donosi nam prikaz suvremene indonezijske stvarnosti viđene očima marginaliziranog Drugog – u ovom slučaju transrodne osobe. Pružajući uvid u različite vidove transrodnog identiteta, uključujući naizgled nezamislivu dimenziju prakticiranja Islama, udaljava se od esencijalizma kolonizirajućeg pogleda i destabilizira danas sveprisutne stereotipe.Na taj nam način pruža mogućnost preispitivanja vlastitog viđenja transrodnosti i transkulturalnu perspektivu performativnosti roda.
Nakon filma slijedi diskusija sa zanimljivim gostima, a poslije se bacamo u trans ubrzanim ritmovima autohtonog KSET-ovog DJ Weltschmerza.
Disclaimer: Projekcije se projiciraju isključivo u edukativne svrhe i kao takve nisu temelj nikakvog kapitalnog prihoda, već služe samo i jedino proširivanju filmskog znanja šire i uže akademske javnosti te se, kao takve, ne naplaćuju.
