KSET-ovo ljetno kino: Recoil Prosthetics
Ljetno Kino KSET program je u KSET-u kojeg organizira Video Sekcija istog. Sve nužne informacije o programu – kao i raspored projekcija – možete naći u knjižici koju smo tako predano napravili (kliknite na riječ „knjižici“, to je link!) i predlažemo da barem bacite oko na nju jer odgovara na ključna pitanja poput „koliko je upad?“, „zašto moram nosit radio prijemnik na projekcije?“ ili „zašto ne smijem svoje motorno vozilo parkirati u prostor Kina?“. BTW, upad je besplatan.
Recoil Prosthetics
Još od vremena Platona velike je umove medicine zanimalo kako zamijeniti amputirani ekstremitet poput noge ili ruke vatrenim oružjem. I, kako je medicina uznapredovala, razvoj je donio do poprilično uvjerljivih proteza koje oponašaju izgledom i funkcijom nedostajajući ud. No, funkcionalnost umjetnih ekstremiteta nikako se ne može usporediti s rješenjima upriličenim u ovim filmovima.
Oda jednoj predivnoj eri Grindhouse filma, Planet Terror (2007) Rodriguezov je odgovor Tarantinovom filmu Deathproof. Film govori o idiličnoj sredini gradića u blizini vojne baze u kojem se, eto – spletom okolnosti – dogodi najezda zombija. I tko drugi da se suprotstavi ovoj apokaliptičnoj prijetnji nego najbolji gunslinger u zemlji skupa sa svojom bivšom djevojkom – plesačicom iz obližnjeg striptiz bara kojoj je, kao posljedica zaraze, amputirana noga. Noga van i paf – umjesto nje automatska jurišna puška s bacačem granata. Fak jea. Ako dodamo u miks najbolji barbecue sauce u Americi, predivnu priču o davno izgubljenoj ljubavi i pregršt moralnih pouka koje ovaj film redovito i pravovremeno poslužuje – dobit ćemo jedan od najboljih skupih treševa koji se vrtio u kinoprojektorima.
A tko drugi nego Japanci, s filmom The Machine Girl (2008) da parira prethodno navedenom filmu? I tko drugi da u japanskom filmu bude u glavnoj ulozi nego barely legal djevojčica kojoj su, tko drugi nego Yakuze u - čemu drugom nego - sceni besmislenog mučenja - odsjekli ruku? No, što nakon čega takvoga ostaje u jednom poštenom japanskom filmu nego hladno servirana, brutalna i nimalo pretjerana osveta? Frend joj je dao machine – to jest, gatling – gun i ona ga je – gdje drugdje – zatakla umjesto ruke. Flying Guillotine, Robo Samurai, Finger Sushi i Drill Bra samo su neki od mnogih mikrokoncepata koje ovaj film pruža gledatelju željnom - čega drugog nego - odlične zabave. A nastavak kojim je urodio ovaj film, Robo Geisha, isto tako ne ostavlja na cjedilu. Šta drugo?
Zgodne, sisate, pametne i ljute, s većom razinom vatrene moći od čak i natprosječnog ljudskog tijela, ove djevojke uzimaju živote s jednakom lakoćom kao i srca. A i znate što kažu, Hell hath no fury like a woman scorned. I ova zadnja riječ nije scored.
Pretprojekcija
Ugly Americans, serija malo poznata na našim prostorima, priča o New Yorku. New Yorku u kojem radi socijalni radnik koji se brine za to da se bića poput zombija, demona, kitova, čarobnjaka, big footova ili djece asimiliraju na život u civilizaciji. I, uz cimera koji je zombi i koji ga redovito pokušava pojesti, cure koja je demon i koja mu redovito pokušava pojesti dušu i posla na kojem stalno visi na rubu otkaza, frajeru fakat ne ide.
Further reading
Ovi filmovi pružaju određen štih zabave kojeg stvarno ne nedostaje u svjetskoj kinematografiji još od Russa Meyera. I, iako bismo mogli predložiti njegovo remek-djelo, Faster, Pussycat, Kill! Kill!, stilu ćemo više ostati odani ako predložimo Bitch Slap (2009) i Machette (2010). Prvi film govori o tri žene u pustinji s previše oružja, konjskih snaga, sisa i slobodnog vremena koje siju smrt. A drugi je... pa, Machette. Nemrete fulat.
