KSET-ovo ljetno kino: There's no such thing as Overkill

Ljetno Kino KSET program je u KSET-u kojeg organizira Video Sekcija istog. Sve nužne informacije o programu – kao i raspored projekcija – možete naći u knjižici koju smo tako predano napravili (kliknite na riječ „knjižici“, to je link!) i predlažemo da barem bacite oko na nju jer odgovara na ključna pitanja poput „koliko je upad?“, „zašto moram nosit radio prijemnik na projekcije?“ ili „zašto ne smijem svoje motorno vozilo parkirati u prostor Kina?“. BTW, upad je besplatan.

There's no such thing as Overkill

Postoje filmovi. Postoje dobri filmovi, postoje loši filmovi. Dobre filmove ljudi vole, a loše filmove ljudi ne vole. A što je s lošim filmovima koje ljudi obožavaju? Danas ćemo vam prikazati dva vjerojatno „najbolja od najlošijih“ filmova. Njihov problem stvarno nije bio budžet, njihov problem bili su uglavnom redatelji i glumci, ali pomalo i sve ostalo. No, što čini loš film dobrim?

Jedini film u selekciji Ljetnog Kina KSET ove godine koji dolazi s naših područja je Kalvarija (1997) i to s razlogom. Pogledajte ga i nećete vjerovati da je iz 1997. godine. Ovo remek djelo Zvonimira Maycuga (Hrvat, op.ur.) vjerska je priča erotske tematike. Koliko god smisla potonja rečenica imala (ili davala dojam da ima), ima više smisla od filma. Stvarno je nepotrebno opisivati glumačke uspjehe ili režiserske sposobnosti. Ili snimateljske pothvate dočaravanja noći na dnevnom snimanju. Bitno je samo napomenuti da je ovo najbolji scenarij koji je produkcija ovakve male države imala čast upriličiti na srebrnom platnu i da je, uz ovakve pohvale, i dalje nemoguće ostati razočaran. Ovo je kalvarija želja i pokajanja. Ovdje se može izravno stupiti u vezu s Bogom. A zadnje dvije rečenice izvadak su iz scenarija.

A kako je nemoguće da svijet po ikakvoj logici kaska za Lijepom Našom, jedno od trenutno najcjenjenijih recentnih ostvarenja filmografije lošeg zasigurno je The Room (2003). U ovih osam godina koliko postoji stekao je kultan status i široko gledateljstvo, osnovana su neovisna kina koja projiciraju samo ovaj film, a filozofske, psihološke i metafilmske rasprave glede radnje, scenarija ili kadrova ovog filma nagomilale su se do granice da je izdana i knjiga kao omnibus objašnjenja svih finih detalja i dubokih poruka koje ovaj film prenosi.

Čisto kao primjer nevjerovatne genijalnosti ova dva filma, za prvi smo – iako je na naškom jeziku – morali složiti podnaslove jer ljudi od smijeha znaju propustiti nevjerojatnu količinu filma.

Pretprojekcija
Kao hommage (omâž, ne houmidž, op.St.) ovako divnim filmovima, pretprojekcija je par nastavaka besmrtne animirane serije Nik Praskaton. Uvijek na finoj granici između beskrupuloznog trasha i intrigantne kriminalističke priče, Nik je svojim istragama odgojio generacije djece Hrvatske i Europe, uključujući i nas. Nik je zakon, a on kombinira. I prati automobil njušeći miris ulja koje je kapalo iz motora par dana prije.

Further reading
Mnogo je loših filmova na svijetu, ali ljudi jednostavno ne znaju povući granicu između dosadnog lošeg filma i zabavnog lošeg filma. No, bez sumnje, već se generacije slažu oko odabira filma Plan 9 From Outer Space (1959) kao predstavnika žanra i stila, a mi bismo izdvojili i Birdemic (2008) koji, iako je zeleniji od prethodnog, ne propušta zabaviti, očarati i iznenaditi. In a good way.

I na kraju, nužni disclaimer: Projekcije se projiciraju isključivo u edukativne svrhe i kao takve nisu temelj nikakvog kapitalnog prihoda, već služe samo i jedino proširivanju filmskog znanja šire i uže akademske javnosti te se, kao takve, ne naplaćuju, dok su s druge strane dostupne samo članovima Kluba svih razina (boja) u koje naravno ulaze i zelene iskaznice koje se mogu, uz malo volje (što vaše, što naše), izraditi u Klubu prije bilo kojeg programa, uključujući i projekcije.